Članci
Izuzetno smo ponosi jer smo izborili 5. mjesto na Olimpijskim igrama u Parizu 2024. godine! S dva fantastična skoka, ocijenjena visokih 14.900, u nevjerojatno teškoj konkurenciji, Aurel je završio kao peti.
Presudni su bili zaista detalji (do medalje nas je dijelilo 0,049 bodova), no ovo je svakako najveći uspjeh u povijesti našeg kluba kao i najveći uspjeh na Preskoku za Hrvatsku gimnastiku.
"Pri samom dolasku u dvoranu sam bio sretan što imam priliku nastupati u finalu Olimpijskih igara, bio sam samouvjeren. Izašao sam van smiren, znao sam da mogu svoja dva skoka odraditi odlično. Kad sam vidio da sam za prvi skok dobio 15.000, prošlo mi je kroz glavu da samo trebam ponoviti slično i imat ću medalju. Odradio sam taj drugi skok, bio je mali poskok unaprijed. Kad sam vidio da sam dobio 14.800, zapitao sam se kako je to moguće jer sam i u prvom skoku napravio sličan poskok, a dobio sam toliko različite ocjene. No, eto, nisam relevantan da komentiram suđenje, ali naravno ostaje žal što nisam osvojio medalju. Činjenica je da sam prošle godine imao veliku ozljedu, frakturu metatarzalne kosti, i bilo je upitno hoću li se moći uopće nastaviti baviti gimnastikom. Uz pomoć dr.Vrgoča i njegovog tima uspio sam se oporaviti uz fizikalnu terapiju i vratiti treninzima. Tada sam mislio da će biti gotovo nemoguće kvalificirati se za Olimpijske igre jer sam napravio tako veliku stanku, bio na štakama i sam oporavak je dugo trajao. U međuvremenu mi je preminula majka, bio je to čitav vrtlog emocija. Nakon svega je prvi Svjetski kup u Kairu, gdje su mi medalja i bodovi za Olimpijske igre bili najdostupniji, bio velik izazov za mene. Nisam uspio i morao sam se na drugim Svjetskim kupovima izvući iz kože kako bih dobio neke bodove i uopće mogao razmišljati o odlasku na Olimpijske igre. Neke stvari su se na zadnjem Svjetskom kupu u Dohi poklopile i zaista sam ponosan što sam imao priliku nastupati u finalu Olimpijskih igara. Peto mjesto je fantastičan rezultat, no jako je malo nedostajalo za medalju i sad će mi trebati određeno vrijeme da to sve procesuiram, posložim u glavi. Sada uzimam mjesec dana odmora, a nakon toga mi ne preostaje ništa drugo nego vratiti se u dvoranu i zagristi još jače. Vidim da sam konkurentan i nastavit ću se kao čitav svoj život boriti, bez obzira na sve.", rekao je Aurel
Što reći za našeg Aurela.. ispunio je obećanje koje je dao mami, kvalificirao se na Olimpijske igre i dokazao je da pripada u sam vrh svjetske gimnastike! Unatoč tome što mu je Preskok do nedavno bio sporedna sprava, disciplina koju ozbiljno trenira višestruko kraće od ostalih finalista, svejedno im je stao uz bok te se gotovo i popeo na postolje na najvećem sportskom natjecanju. Nevjerojatan talent! Ponosni smo na tebe!
"Surova je ta naša sportska istina, pogotovo u gimnastici. Nekad je 14,9 bilo dovoljno za medalju ili za pobjedu čak, 14,7 bilo je za zlato u Tokiju. Pet finalista se smjestilo u desetinku, to je najmanji odbitak u gimnastici. Dogodio se nemogući rasplet - s jedne strane smo jako ponosni na Aurela koji je jako mlad i pred njim je život, ali kad smo već došli tu i kad smo vidjeli da smo stvarno konkurentni, ostaje žal za medaljom koji je sad vruće glave teško prebroditi", izjavo je trener Vladimir Mađarević.
Glavni trener Vladimir Mađarević te pomoćni trener Boris Čulin velik su dio svojih života posvetili gimnastici i uvijek im je glavni sportski cilj bio uzeti olimpijsku medalju. Nekada davno to su bili ludi snovi, no kroz godine ulaganja u znanje, nebrojene sate u dvorani, bezbroj žrtava i nepokolebljivu vjeru dokazali su da je sve moguće! Izborivši finale na OI popeli su se na prvu stepenicu cilja, a ovaj puta medalja je izmakla za dlaku, no kvaliteta i stručnost su neupitni stoga nimalo ne sumnjamo u daljnje rezultate. Čestitamo!
Hvala svima koji su sudjelovali u ovom nevjerojatnom uspjehu (HOO - CIRPSTu, Renati Barić (psiholog), Goranu Vrgoču (HGS liječnik), Mimi Vurdelja (nutricionist), cijelom trenerskom timu, Hrvatskom gimnastičkog savezu, Ministarstvu turizma i sporta, Zajednici osječkog sporta, Športskoj zajednici OBŽ kao i svim ostalim institucijama koje nas prate i podržavaju sve ove godine ???? Posebno hvala Marku Pipuniću i Žito grupi! Bez dvorane, uvjeta i Sokol Centra ovo ne bi bilo moguće!
